Čest je mit da je „prava” knjiga samo ona koju pročitate u tišini i na papiru, pa se audioknjige doživljavaju kao prečac. U praksi, slušanje je samo drugačiji način obrade teksta, s vlastitim prednostima i ograničenjima. Rješenje je odabrati format prema situaciji: papir za bilješke i uranjanje, audio za šetnju ili putovanje.
Druga zabluda kaže da morate završiti svaku knjigu koju započnete, inače „niste disciplinirani”. To često stvara krivnju i prekida čitateljski zamah. Akcija: postavite probno pravilo od 30–50 stranica (ili 1–2 sata slušanja) i tek tada odlučite nastavljate li.
Mnogi vjeruju da su klasici obavezni i da s njima treba krenuti kako bi se „izgradio ukus”. Klasici mogu biti iznimno vrijedni, ali bez konteksta ponekad djeluju udaljeno i demotiviraju. Rješenje je krenuti s pristupačnijim naslovima ili modernim izdanjima s predgovorom i bilješkama te postupno prelaziti na zahtjevnije autore.
Mit o povijesnim romanima je da su pouzdan izvor činjenica, pa se radnja često zamijeni za povijest. Povijesna fikcija prvenstveno gradi doživljaj vremena, ali spaja izmišljene likove i stvarne događaje. Akcija: nakon čitanja provjerite kratki pregled razdoblja ili autorovu napomenu, kako biste razdvojili dokumentirano od literarnog.
Za osobni razvoj se često tvrdi da jedna knjiga može dati univerzalnu formulu koja vrijedi za svakoga. Takav pristup lako vodi u razočaranje jer različiti ciljevi i okolnosti traže različite alate. Rješenje je odabrati jednu vještinu koju želite uvježbati, izdvojiti 2–3 konkretne navike iz knjige i testirati ih nekoliko tjedana bez očekivanja čuda.
Poeziju prati mit da je nerazumljiva i namijenjena samo „upućenima”, pa joj se mnogi ne usuđuju prići. Činjenica je da poezija često najbolje radi kroz ritam, sliku i emociju, čak i kad ne „objasnite” sve. Akcija: čitajte naglas, uzmite kratke zbirke i dopustite si da vam se sviđa i bez potpunog tumačenja.
Još jedna zabluda je da dobra preporuka mora dolaziti od stručnjaka ili s lista najprodavanijih. Preporuke su korisne, ali najbolje djeluju kad su povezane s vašim raspoloženjem, vremenom i temama koje vas stvarno zanimaju. Rješenje je voditi jednostavan popis: što ste voljeli, zašto, i što biste sljedeće htjeli dobiti od čitanja (napetost, humor, znanje, utjehu).
Audioknjige za početnike ponekad se odbacuju jer se misli da se „manje pamti” nego čitanjem. Zadržavanje ovisi o pažnji, brzini i načinu slušanja, a ne samo o formatu. Akcija: krenite s kraćim naslovima, smanjite brzinu ako lutate mislima i koristite oznake poglavlja ili bilješke za ključne dijelove.
Kod knjiga za djecu i mlade često se misli da su „prejednostavne” i da nisu vrijedne vremena odraslih ili naprednijih čitatelja. Mnoge od njih imaju slojeve značenja, jasnu strukturu i snažne teme, pa mogu biti odličan most prema složenijim djelima. Rješenje je birati naslove prema interesima čitatelja, a ne prema predrasudi o dobi, te razgovarati o likovima i izborima koje donose.